Vi ste ovdje: Vjetrenjača »

kolovoz, 2013

My society

emptyU cijelom svijetu pristup političarima, postavljanje pitanja ili jednostavno rješavanje komunalnih problema kompliciran je i težak zadatak. Mnoštvo birokratskih pravila čije je često jedina svrha da onemoguće ili otežaju pristup građana  procesu odlučivanja izazovi su s kojima se ljudi posvuda susreću. U prevladavanju prepreka čestu im pomažu nevladine organizacije zainteresirane za transparentniji otvorenije društvo.

Jedna od takvih nevladinih organizacija My Socitey (Moje društvo) posvećena je osnaživanju građana i njihovom uključivanju u proces odlučivanja. Iako joj je sjedište u  Ujedinjenom Kraljevstvo ima podružnice u Keniji i Estoniji, a otvorena je za pristup i novim članicama kojima pomaže u kreiranju alata za kontroliranje političara od lokalnog nivoa naviše.

Jedan od najpopularnijih njihovih alata je Fix My Street (Popravi moju ulicu) na kojoj građani mogu prijaviti rupe na cestama, grafite koje treba očistiti, zatražiti postavljanje javne rasvjete… Prosječno u jednom mjesecu riješe preko četiri tisuće prijavljenih problema, a tjedno im građani prijave malo manje od dvije tisuće želja i prifixstreetjedloga. Fix My Street obrađuje prijave, prosljeđuje ih nadležnim tijelima lokalne uprave te provjeravaju jesu li i kako postupili po njima. Sam proces prijave problema izuzeto je jednostavan, a uključuje unošenje adrese i poštanskog broja i kratak opis onoga što bi trebalo riješiti. Sve ostalo je posao udruge. Udruga je trenutno u procesu razvoja aplikacija za iOS, Android i Nokijin Ovi operativni sustav kako bi građani mogli s  ulice slati primjedbe čim primijete neki problem. Slično je rješenje primijenjeno i kod aplikacije MojZagreb preko koje se mogu prijaviti komunalni problemi i dobiti obavijesti kada će, kako i hoće li uopće biti riješeni. Na Zagrebačkoj inačici “fix my street” postoji nekoliko stotina zapisa, mogućnost preuzimanja iOS i Android aplikacije, no čini se kako ovu aplikaciju najviše koriste same službe da bi se pohvalile što su učinile.

Osim lokalnih pitanja My Society se bavi i pravom na pristup informacijama preko svojih stranica What Do They Know. Preko njih se mogu poslati zahtjevi impresivnom broju od 15,388 organizacija, javnih poduzeća i tijela vlasti. Zahtjevi ili pitanja se po obradi objavljuju kao i odgovori čim pristignu. Javna objava zahtjeva ili pitanja moćan je alat za prisiljavanje institucija na odgovaranje. Izravno poslane upite pojedinaca lako mogu ignorirati, ali ako su objavljeni te ako se za njih zainteresira veći broj građana pritisak postaje sve veći i na koncu ih prisili da odgovore.

Pkerumraćenje rada parlamentarnih zastupnika također je jedna od aktivnosti kojom se bavi My Society. U tu su svrhu kreirali stranice They Work for You (Oni rade za vas) preko kojih se može pratiti rad zastupnika, za koje su zakone i kako glasali, koje su prijedloge podnijeli u parlamentu. Iako je britanski parlamentarni sustav poprilično drugačiji od onog u regiji njihova iskustva i alati su itekako primjenjivi. Zainteresirani mogu odabrati zastupnika čiji rad žele pratiti,  kontaktirati ih, tražiti od njih odgovore ili promjenu stava. They Work for You rad zastupnika prati ne samo na plenarnim sjednicama nego i u odborima. Zainteresirani mogu dobiti izvještaj o tome što je točno njihov zastupnik govorio i kako je glasao. Svrussia-2a izvješća zainteresiranima

Praksa u regiji je bitno drugačija i netransparentnija. Tako primjerice Hrvatski Sabor po završetku svake sjednice objavljuje zapisnike, ali u njima se navodi samo tko se javio za riječ, a ne što je govorio; koji je rezultat glasanja, a ne i kako je koji zastupnik glasao o pojedinom zakonu.

U Srbiji je Narodna Skupština uz pomoć Američke agencije za međunarodni razvoj i Nacionalnog demokratskog instituta otvorila pet Kancelarija za komunikacuju narodnih poslanika sa građanima. U njima zastupnici s područja na kojima su otvorene primaju građane. Većina kancelarija otvorena je svakog radnog dana po nekoliko sati dok se u nekima građani primaju samo jednom mjesečno.

Obama izdao Izvršnu naredbu o objavi podataka

634780309914819695_obama-exec-order-2Bijela kuća izdala je, proteklog 24. svibnja 2013., izvršnu naredbu predsjednika Baracka Obame prema kojoj svi podaci u informacijskim sustavima vladinih agencija od sada moraju biti svima dostupni za preuzimanje i korištenje.

Dužnosnici kažu da će to stvoriti nove mogućnosti za poduzetnike u cijeloj zemlji.

“Vlada sjedi na pravom blagu podataka” izjavio je glasnogovornik Bijele kuće Steven Van Roekel na konferencijskom pozivu s izvjestiteljima.

“Većina naših podataka sada je zaključana u papirima, kontroliranim sustavima i slično. Na tragu ovog propisa vladine agencije će, u sklopu modernizacije postojećih sustava, morati sve svoje podatke kreirati tako da budu otvoreni i strojno čitljivi”.

Proteklih godina, tvrdi Van Roekel, pokrenute su stotine tvrtki i otvoreno tisuće radnih mjesta baziranih samo na vladinim podacima. Ova nova direktiva će, također, dati poticaj transparentnosti, rekao je Van Roekel.

“Vjerujemo da će ovo biti prilika za veću transparentnost i učinkovitost vlade kao i poticaj gospodarstvu”, rekao je novinarima.

Izvršna naredba određuje da će “po defaultu” vladini informacijski kapaciteti koji će od ovog trenutka biti objavljivani ili modernizirani morati biti “otvoreni i strojno čitljivi” s izuzetkom onih koji sadrže “osobne, povjerljive i podatke koji se tiču nacionalne sigurnosti”. Uz ovu naredbu priložen je i memorandum Ureda za upravljanje i proračun koji od državnih agencija zahtijeva da održavaju “inventar podataka” – listu svih baza podataka – i na temelju njega – objave sve podatke koje smiju.

Odluka je objavljena na Git Hubu, mreži za projekte otvorenog koda, i svi zainteresirani iz tehnološkog svijeta, kao i iz vlade, već predlažu promjene.

Citirajući novu bazu podataka naplata u zdravstvu, Van Roekel je ustvrdio da će ove baze podataka stvoriti nove mogućnosti za sve tvrtke koje znaju i mogu pretvoriti velike količine podataka u vrijedne tržišne informacije. Kupci nekretnina, na primjer, mogli bi profitirati jer će im biti dostupni podaci o stopi kriminala u susjedstvu, dostupnosti širokopojasnog interneta, prosječnoj cijeni i količini utrošene energije…

Savezni dužnosnici još uvijek nisu komentirali Van Roekelovu tvrdnju o stotinama tvrtki i tisućama radnih mjesta stvorenih uz pomoć oslobođenih vladinih podataka ali su obećali to učiniti u najkraćem roku. Iako Bijela kuća nije objavila za koje dijelove tržišta smatra da će najviše profitirati, dužnosnici se nadaju da će podaci biti korisni u što većem broju djelatnosti. U memorandumu stoji da će “agencije postati otvorenije u okvirima zakona, ali da će i poštivati sva pravila o zaštiti privatnosti, povjerljivosti i sigurnosti”.

Kao pomoć u ostvarenju ove naredbe Ured za upravu i proračun te Ured za znanost i tehnologiju pokrenuli su Projekt slobodnih podataka mrežnu riznicu i naputaka.  Projekt uključuje više alata poput softvera za uspoređivanje podataka u uobičajenim bazama podataka ili u CSV formatu.

Agencijama je zadan rok od šest mjeseci u kojima će morati revidirati svoje protokole i stvoriti javne liste svih dostupnih baza podataka. Po isteku tog roka svi novi podaci u njima morat će biti javno dostupni.

Aktivisti zainteresirani za transparentnost i otvorenu upravu još uvijek diskutiraju koliko će im ovaj projekt biti koristan.

Josh Tauber, tvorac GovTracka još uvijek najboljeg mjesta za praćenje rada Kongresa, je na svom blogu ustvrdio da je zabrinut jer Bijela kuća u dokumentu upotrebljava pojam “open license” koji ima različito značenjopen datae od “public domain”. Pod pojmom “open license” mogla bi se kriti mogućnost daljnjeg onemogućavanja i korištenja podataka.

“Po definiciji “public domain” se odriče autorskih i drugih prava dok po “open licensu” ta prava i ograničenja po njima i dalje postoje.”, napisao je. “Proglas CCO(o intelektualnom vlasništvu stvoren u Creative Commonsu) već je uspješno iskorišten u Distriktu Columbija za odricanje  od autorskih prava nad podacima koji sadrže njihov kod.” Štoviše, dodaje citirajući Dereka Willisa iz New York Timesa, vlada je zadužila agencije da stvore mozaik od podataka, tj. onemoguće da preklopljene baze otriju osobne podatke ili ugroze nacionalnu sigurnost. To je potencijalno preširoko tumačenje koje bi upravi moglo otvoriti mogućnost da pod krinkom nacionalne sigurnosti  prikriju sigurnost svojih vlastitih poslova odnosno blokiraju uvid u ono što zaista rade.

Iako je Obama potvrdio da mu je Zakon o slobodnom pristupu informacijama jedan od prioriteta aktivisti još uvijek kritiziraju savezne dužnosnike jer odgovorajaju samo 55 do 60 posto zahtjeva za pristup informacijama. Smatraju da još uvijek nije jasno hoće li ova izvršna naredba zaista potaknuti transparentnost vlade. Na njihove tvrdnje dužnosnici još uvijek nisu odgovorili.

John Wonderlich iz Fundacije Sunlight oduševljen je što je Bijela kuća prihvatila otvorenost kao princip, ali ipak ima neke primjedbe:

Prisiljavanje agencija da objave popise svih svojih podataka bit će velik izazov iako je u pitanju Izvršna naredba. Koristit će primjedbe poput troškova, privatnosti i sigurnosti  da opravdaju ne objavljivanje ne samo baza podataka nego čak i samih njihovih opisa. Bit će to velika borba i jedva čekamo da se uključimo u nju. Bez ove Izvršne naredbe i civilnog nadzora preveliki broj agencija i dalje bi zadržavao kontrolu nad podacima. Zbog toga i nadalje novinari, ali i oni koji donose odluke, ne bi imali dovoljan uvid u sve ono što agencije imaju i što bi mogle objaviti.

“Široki pregled svih baza podataka je značajan i prilično agresivan potez”, ustvrdio je Wonderlich.

Na koncu jedan od većih aktivističkih prigovora je da dosad nisu mogli ni zatražiti podatke dok nisu znali što se u njima zaista nalazi. To bi se uskoro trebalo promijeniti.