Vi ste ovdje: Vjetrenjača »

rujan, 2013

Ilves – predsjednik Estonije i Twittera

Toomas Hendrik Ilves, predsjednik Estonije održao 23. rujna govor u Ujedinjenim narodima podnaslovom „Siguran i besplatan Internet“. Istoga je dana na Buzzfeedu prozvan predsjednikom Twittera. Dan kasnije odžao je i predavanje na Forum svjetskih lidera Sveučilišta Columbia. Predavanje je posvetio modernom ratovanju i filozofiji informacijskih tehnologija. Ilves je internetsku revoluciju nazvao „ubrzanom verzijom industrijsku revolucije. predavanja i govori te vrste obično su vezani za informatičare i informacijske stručnjake, no Ilves je punokrvni političar.

ilves

Ilves je danas jedan od najutjecajnijih i najcitiranih političara kada je u pitanju Internet i informacijske tehnologije, a njegov uspon u tim krugovima počeo je još 2007. godine kada je Estonija postala prva država koja je iskusila politički motivirani cyber napad. Sam je taj napad nazvao blagoslovom. Zbog njih je njegova zemlja cyber sigurnost počela ozbiljno shvaćati puno ranije od drugih. Objava da smo pod napadom Estoniji je koristila na više načina. Prvo, nismo morali izmišljati ni prikrivati što nam je dozvolilo da budemo puno efikasniji u obrani. Drugo, postali su temelj eksplozije estonskih e-usluga u javnom sektoru jer je naša reakcija uvjerila građane da nam mogu vjerovati. Treće, iako je na početku izgledalo da štete našoj reputaciji e-tigra pretvorili smo te napade u našu korist i pozicionirali Estoniju kao lidera i cyber sigurnosti., ustvrdio je estonski pomoćnik ministra obrane Lauri Allman.

estonia_ddos

Estonija se jako trudila prebaciti dobar dio društvenih pitanja i usluga na Internet. Preko mreže danas u toj zemlji glasuje četvrtina birača, a čak 95 posto prijava za povrat poreza predaje se internetom. Također, svim građanima omogućen je jednostavan pristup vlastitim medicinskim kartonima. Ilves je bio i jedan od prvih političara koji je prihvatio Twitter kao medij za prenošenje poruka i dijalog s građanima. I ne samo njima. Njegov sukob s Paulom Krugmanom, začet upravo na Twitteru, postao je tako slavan da je dobio i svoju operu. Zahvaljujući njemu Estonija je na internetu počela eksperimentirati i s direektnom demokracijom. Omogućeno im je sudjelovanje u zakonodavnom procesu, a u parlament je dosad pristiglo 16 zakonskih prijedloga.

Digitalni građanin

Nedavno je jedan moj prijatelj, poput  tisuća hrvatskih građana, uzeo slobodan dan na poslu da bi na vrijeme izvadio novu osobnu iskaznicu. Požurio je u policiju, iako mu osobna iskaznica vrijedi još mjesec dana, prestrašen pričama o brutalnim kaznama za one koji na vrijeme ne podnesu zahtjev za novi dokument, a i nije bio siguran kada će opet moći dobiti slobodan dan. Dva – tri sata čekanja u redu kratio je prčkajući po svom smartphoneu, dopisujući se, čitajući vijesti, prenoseći zgode iz dugačkog reda pred šalterom. Spravica kakvu ima sve više ljudi u džepu, pomogla mu je da skrati dosadu čekanja, ali mogla je i puno bolje poslužiti. Mogao je, da se netko u državnoj upravi sjetio takvog rješenja, pomoću jednostavne aplikacije od kuće ili s posla uzeti svoj broj, doznati koliko ljudi stoji u redu ispred njega i dobiti okvirno vrijeme u kojem se treba pojaviti pred šalterom. Sate provedene cupkajući u redu i prisluškujući tuđe razgovore kojima nas je zabavljao na Facebooku mogao je i korisnije provesti.

Guzva u Petrinjskoj 180411

„Nema sumnje da su, s usponom mobilnih tehnologija i društvenih medija, današnji potrošači utjecajniji nego ikada prije“, piše Bill D’Arcy u članku. Uspon digitalnog građanina ukazuje na nove mogućnosti za lokalnu upravu. U sljedeće tri godine udio pametnih telefona doseći će 90 posto, a s ulaskom 4G tehnologije taj udio će doseći svoj maksimum. U privatnom sektoru ova evolucija potiče promjenu odnosa u korist potrošača koji postaju sve moćniji. No, što se događa u javnom sektoru? U grdoj ekonomskoj situaciji, Vlada traži nove načine da smanji deficit. Lokalne su vlasti pod sve većim pritiskom da srežu troškove, ali uz taj pritisak idu i sve glasniji zahtjevi za što boljim uslugama, piše D’Arcy o Britaniji, ali zvuči poznato i u Hrvatskoj.

U Velikoj Britaniji gotovo 80 posto ljudi u džepu nosi umreženu spravu i naviknuti su da usluge dobiju odmah. U Hrvatskoj taj je broj značajno niži i iznosi oko 45 posto, ali je ipak dovoljno velik da se iskustva mogu primijeniti. Jednake zahtjeve imaju i prema privatnom i prema javnom sektoru. Četiri šanse, tvrdi D’Arcy proizlaze iz ovakvih zahtjeva.

citizen1

Prvo, puno je načina na koji lokalne vlasti mogu uključiti građane u proces odlučivanja, ali i doznati o njihovim navikama, željama, potrebama. Vijeće londonskog Islingtona, primjerice, koristi Twitter da uključi građane u sve nove projekte. Zahvaljujući njihovim odgovorima pruža im bolju uslugu od prikupljanja smeća do novih sportskih objekata.

Drugo, mogu smisliti nove načine za poboljšanje usluga koje već nude. Zamislite samo, piše D’Arcy, da se umjesto da stanete u red pred šalterom pridružite virtualnom redu preko svojeg pametnog telefona, a vrijeme umjesto u čekanju provedete na neki bolji način. Poznato?

Treće, digitalne tehnologije nude alate i za borbu s većim društvenim problemima. Gradsko vijeće Readinga, pitoresknog gradića u blizini Londona,  kreiralo je aplikaciju koja pomaže mladima u potrazi za poslom i obrazovanjem.

Na koncu, pružanje usluga novim tehnologijama puno je jeftinije. Studija iz 2012. godine pokazuje da  prosječna cijena pružanja obične usluge poput ispunjavanja formulara na webu iznosi 15 penija, pametnim telefonom a 2, 83 funte, a na šalteru 8,62 funte.

Netko iz hrvatske Vlade je proteklih dana rekao da država mora štedjeti? Evo prilike i preporuke!

 

Podacima protiv začepljene kanalizacije

Bio je to slučaj za Sherlocka Holmesa digitalne ere, piše New York Times. Prošle jeseni njujorški Odjel za zaštitu prirode namjeravao se obračunati s restoranima koji ilegalno bacaju otpadno ulje u kanalizaciju. Skrutnuto ulje odgovorno je, tvrde u Odjelu, za više od polovine začepljenja u sustavu odvoda otpadnih voda. No, kako pronaći počinitelje, a da ne potroše tisuće radnih sati šetajući inspektore u nadi da će na djelu uhvatiti krivce?

geek

Na scenu je tada stupio gradski Ured za strateško planiranje, ne onakav kakav Zagreb ima već godinama i koji se bavi mešetarenjem zemljištima i sanjarenjem o skupim stadionima i još skupljim obilaznicama na sljemenskim obroncima, nego mali ali odabrani odred stručnjaka, od milja nazvanih „štreberska četa“ kojima gradonačelnik Michael Bloomberg povjerava najteže zadatke. Umjesto da prate radnike restorana Bloombergovi su štreberi zaronili u podatke kojima raspolaže gradska uprava i otkrili da restorani moraju imati ugovor s tvrtkama ovlaštenim za odvoz otpadnog ulja. S par jednostavnih računskih operacija i usporedbi računa otkrili su koji restorani ne plaćaju odvoz nego ulje izlijevaju u kanalizaciju. Inspektorima su isporučili listu sumnjivaca, a ovi su proveli akciju i pohvatali počinitelje. Strašni slučaj mašću začepljene kanalizacije bio je riješen, a da se detektivi nisu ni makli iz ureda i koristili su samo javno dostupne podatke.

evolution-geekTo je samo jedan od slučajeva u kojima je Ured za strateško planiranje iskoristio baze podataka koje su im na raspolaganju ne bi li riješio gradske probleme. Godišnje troše zanemarivu sumu od milijun dolara, a među njihovim trofejima su dućani koji prodaju lažne ili krijumčarene cigarete, čišćenje srušenih stabala nakon uragana Sandy, i efikasniji rad inspektora za sigurnost zgrada.

„Kad razmišljam o našem Uredu nazivam nas Ekipa koja rješava stvari. Mi zapravo samo koristimo ogromne količine podataka i tražimo načine kako ih upotrijebiti“, kaže šef  Ureda Dan Flowers. Kakvim podacima barataju najbolje pokazuje da se u njujorškim bazama kriju informacije o kotlovima za grijanje svake zgrade, protupožarnim sustavima, broju srčanih udara unutar zgrada, prigovorima na pojavu žohara i sličnih štetočina, broju korisnika javnog prijevoza, uspjehu djece na testovima…

NYC-Taxi-Jason-Smith-1897

Ured dnevno obradi oko jednog terabajta podataka, što je otprilike ekvivalent 143 milijuna isprintanih stranica teksta, a zadatak im je od te šume napraviti razumljivu i korisnu informaciju. Među njihovim uspjesima je i donošenje Lokalnog zakona 11, jednog od najprogresivnijih zakona o javnim informacijama u SAD-u i pokretanje Open Data Portala na kojem se mogu naći stotine baza podataka koje olakšavaju život stanovnicima megalopolisa, ali i nude nove poslovne prilike. Svake godine organiziraju Big Apps Competition, natjecanje kojim stimuliraju programere da na najbolji način iskoriste njihove podatke i da smisle najkorisniju aplikaciju za stanovnike grada. Nagradni fond iznosi 150 tisuća dolara od čega pobjedniku pripada 60 tisuća.

Baza podataka korporativnog svijeta

Proteklog ljeta, Ministarstvo pravosuđa na neko je vrijeme efikasno blokiralo pristup sudskom registru trgovačkih sudova, tražeći da korisnici na svoja računala instaliraju certifikate. Prošle godine pak, namjeravali su potpuno ukinuti pristup zemljišnim knjigama putem interneta.

Opendata

Očito je da država ima problem s javnošću svojih velikih baza podataka i da ne zna što bi s njima napravila. Jedino što birokraciji pada na um su zabrane jer se vodi motom „ako ne znamo što s tim, najbolje je zabraniti“. Oba registra su izuzetno vrijedna, i uz male nadogradnje mogli bi postati vrlo profitabilne baze podataka, a kao antikorupcijski alati su nezamjenjivi. I dok se kod nas smišljaju zabrane, OpenCorporates stvara bazu tvrtki  iz cijeloga svijeta.

Kada su započeli, u svojoj bazi imali su samo tri milijuna tvrtki, a danas barataju podacima o 77 milijuna trgovačkih društava iz 55 zemalja svijeta. Svakoj od njih dodijelili su jedinstveni URL na kojem se mogu pronaći podaci o toj kompaniji. Kada bi se samo time bavili, to baš i ne bi bilo senzacionalno, iako je zbog samih brojki impresivno, ali ova  tvrtka, s kojom na projektima surađuje i Vjetrenjača, povezuje tvrtke s njihovim tvrtkama kćerima te tvrtke istih vlasnika u različitim državama otkrivajući tako mrežu vlasništva, utjecaja i pokušaja izbjegavanja poreza na globalnoj razini.

opencorporates-barclays-map

„OpenCorporates je važan alat za novinare, dioničare te za provjeru boniteta. Koristan je i za odvjetnike u potrazi za sukobom interesa“, kaže Chris Taggart, izvršni direktor OpenCorporatesa. Njihova analiza bankarskog sustava, u koju su uključeni i divovi poput CitiGroupa, Bank of America i Goldman Sachsa pokazuje bankarske prakse prikrivanja vlasništva koje se  u nekim slučajevima skrivalo u čak 14 nivoa. S rastom količine podataka u njihovoj bazi, u OpenCorporatesu vjeruju da će rasti i pritisak na vlasnike kompanija da počnu poslovati transparentnije.

OpenCorporates_02

Podaci koje prikuplja OpenCorporates su besplatni za fizičke osobe, a oni koji ih žele koristiti u komercijalne tvrtke moraju platiti licencu.

Attentive.ly

Društvene mreže postaju sve važniji komunikacijski kanali mnoge organizacije se susreću s problemom praćenja i analize njihovog dosega i smjera u kojima se kreću. Tvrtka Attentive.ly ponudila je nevladinim organizacijama praktičan alat za “preklapanje” mailing lista i profila ljudi na Twitteru i Facebooku.

listening-300x258

“Organizacije su u prošlosti potrošile puno novca na učenje i kreiranje e-mail kampanja pa im ostaje malo sredstava za društvene mreže. Mi im pomažemo da iskoriste svoje mailing liste”, tvrdi suosnivačica tvrtke Roz Lemieux.

Njihov alat češlja društvene mreže u potrazi za primateljima s mailing lista i analizira njihove interese prema ključnim riječima. Alat je posebno koristan u pripremi kampanja jer pokazuje što ciljane skupine misle o određenom pitanju ili kandidatu te koja su im pitanja važna. Nakon analize organizacije lako mogu primijeniti rezultate i prema njima prilagoditi način komunikacije ili promijeniti fokus kampanje.

Dva milijuna znanstvenih članaka u jednom pregledu – novinarstvo pokretano činjenicama

„Novinarstvo pokretano podacima  (Dana driven journalism – DDJ) je mješavina nekoliko područja, od istraživačkog preko statistike pa sve do dizajna i programiranja“, ustvrdio je Paul Bradshaw, pisac i učitelj novinarstva. No, zar nije svako novinarstvo pokretano podacima? U teoriji bi trebalo biti, ako podatke poistovjećujemo s činjenicama, ali ovdje je riječ o toliko velikim skupovima podataka koji zbog svog obima i kompleksnosti najčešće ne mogu izraziti u formi običnog novinarskog teksta.

ddj1

„DDJ je proces koji se sastoji od sljedećih elemenata: kopanja duboko u podatke, prikupljanja, pročišćavanja i strukturiranja, filtriranja i rudarenja za jedno specifičnom informacijom, vizualiziranja i na koncu pretvaranja u priču, rekao je Mirko Lorenz, informacijski arhitekt i multimedijski novinar. U osnovi i jedan i drugi kažu da je DDJ traženje smisla u velikim količinama podataka, bez obzira radilo se o podacima o potrošnji Europske unije, pomoći nerazvijenima, stopama kriminala…

ddj2

O samom DDJ može se više saznati na internetskim stranicama udruge koja promiče takav pristup novinarstvu. Udrugu djelomice financira nizozemsko ministarstvo obrazovanja i dobar dio njihovih projekata tiče se unapređenja obrazovanja.

ddj3

Jedan od posljednjih na kojima su radili, a objavili su ga 12. rujna 2013. godine bavio se ženama akademskim autorima. U sklopu projekta obrađeno je oko dva milijuna znanstvenih članaka počevši od 1665. pa do 2010. godine. Članci su pokrivali više od 1700 znanstvenih područja.  Rezultat je impresivni u pretraživi pregled znanstvenih radova i interesa znanstvenica u protekla četiri stoljeća. Da bi ovakav projekt uopće bio moguć toliko velika količina podataka morala je udruzi biti dostupna pri čemu im je uvelike pomogao Eigenfactor, alat za ocjenjivanje i mapiranje znanstvenih časopisa i članaka te rangiranje njihovog utjecaja na društvo.

Tko je novinar?

1Odbor američkog Senata početkom rujna potvrdio je zakon koji bi trebao štiti novinare i medijske kuće od naređenja da otkriju svoje povjerljive izvore. Na zaštitu ovog zakona moći će se pozvati samo ako zadovoljavaju njegovu definiciju novinara, odnosno medija.

Odbor je o zakonu glasovao pod dojmom vijesti da je Ministarstvo pravosuđa tajno zatražilo ispis telefonskih linija koje su koristili urednici i novinari Associated Pressa te elektronske pošte novinara FOX Newsa. Tražili su, naravno, otkud prema medijima cure tajni podaci.

Prema novom zakonu zaštita će se odnositi na zaposlenike medijskih kuća, vanjske suradnike koji s njima imaju stalni ugovor ili njihove opun3omoćenike. Oni koji ne zadovoljavaju te uvjete morat će dokazati da su bili zaposleni u medijskoj kući barem jednu godinu od posljednjih 20 ili tri mjeseca u posljednjih pet godina. Također zakon će se odnositi i na studente novinarstva i one koji su odradili značajan dio novinarskog posla kao freelanceri (slobodnjaci). Savezni suci imat će p diskrecijsko pravo nekog staviti pod zaštitu ovog zakona ocijene li da je ono što je ta osoba napravila istovjetno novinarskom poslu.

Američki mediji se nadaju da će ovaj zakon popustiti svakodnevni pritisak sigurnosnih službi nad novinarima i smanjiti mogućnost da netko od njihovih suradnika završi u zatvoru jer ne želi odati izvor informacija. Nakon što je prošao Odbor zakon bi se uskoro trebao naći i pred svim senatorima.

Amerikanci uspjeli doznati kako obavještajci tumače Patriotski zakon

2

 

Direktor američke obavještajne zajednice,  James Clapper, pustio je u javnost stotine stranica dotad tajnih dokumenata o vladinoj interpretaciji Patriotskog zakona i načinima na koje je Nacionalna sigurnosna agencija koristila i prikupljala podatke o telefonskim razgovorima američkih državljanja. Na objavu ga je prisilila odluka suda u parnici koju je na temelju Zakona o slobodi informacija pokrenula Fundacija Elektronska Granica (EFF).

 

Dokumenti su dostupni na tumblr mikroblogu Ureda Direktora Nacionalne obavještajne zajednice i vrijedi ponoviti da je riječ o dokumentima koji objašnjavaju kako obavještajne službe tumače zakon što je donedavno, gotovo 12 godina, bila strogo čuvana tajna.

Službeno, američki obavještajci tvrde da su dokumente objavili jer im je tako naredio predsjednik Barack Obama u želji da djelovanje NSA učini transparentnijim. U EFF-u, pak, tvrde da su to napravili tek nakon sudske presude, odnosno suđenja koje je potrajalo pune dvije godine. Dok Edward Snowden nije objavio tajne prakse obavještajaca administracije se, tvrde u EFF-u, rukama i nogama borila protiv ne samo objave dokumenata, nego nisu željeli ni otkriti koliko tih dokumenata uopće ima. I sam njihov broj proglasili su najstrože čuvanom tajnom. Svoj stav o zabrani pristupa dokumentima, koje su na koncu ipak morali objaviti, branili su tvrdnjom da bi oni „predstavljali ozbiljnu i iznimno tešku opasnost za nacionalnu sigurnost SAD-a“.

1.

No, sud je ipak popustio pred zahtjevom da građani imaju pravo znati kako vlada tumači zakon te da je to znanje vitalno za održanje demokracije. Uz to  sud je ocijenio da NSA nije imala „suvisle i objašnjive razloge“ za veliku većinu od 17 tisuća telefonskih brojeva koje je držala pod konstantnim nadzorom. Takva sudska odluka i ne čudi jer su iz NSA-e priopćili da sudu i nisu mogli objasniti razloge za nadzor tih brojeva jer nitko u samoj agenciji „u potpunosti ne razumije kako sustav nadzora radi“. Tužbu protiv NSA-e potpomogao je i James Sensenbrenner, republikanac koji je za administraciju Obaminog prethodnika Georga Busha i kreirao sporni Patriotski zakon.

Nikada mi nije bila namjera da se zakon koristi na ovakav način“, ustvrdio je.

3

Krajem kolovoza, pak, senatorica Dianne Feinstein, predsjednica Obavještajnog odbora, otkrila je da su zaposlenici NSA-e špijunirali vlastite supružnike koristeći se resursima agencije te da je u posljednjih godinu dana NSA prekršila pravila o privatnosti u nešto manje od 3000 slučajeva. Na sreću utvrdilo se da je većina tih prekršaja bila nenamjerna.

 

Irska vlada „ukida“ računala

Najavljujući novi Zakon o slobodi informacija, irska vlada je obećala donijeti nešto primjereno računalnoj eri. No, čini se da su u donošenju zakona poprilično pobrkali ere, piše BoingBoing.

irska

Novi zakon kaže: „ Tijelo zaduženo za provedbu Zakona o slobodi informacija će poduzeti sve razumne korake u potrazi za traženim podacima, pri čemu se razumnim smatraju koraci isti kakvi bi bili razumni da podaci postoje u papirnatom formatu“.

Dakle, za vladu  će zahtjev za informacijama biti razuman ako ih je lako dobaviti iz ormara zatrpanog papirima. Ako, pak, informacije treba izvući iz računalne baze nikada ih neće morati dostaviti tražitelju. Ako ne žele da neki podatak ikada postane javan moraju ga samo držati u računalo, tamo gdje se u 21. stoljeću gotovo svi podaci ionako nalaze, i nikada ne otisnuti njegovu kopiju na papir.

Kako kaže Simon McGarr, odvjetnik i aktivist, koji je u Irskoj vodio kampanju protiv SOPA-e: „Vlada želi poništiti izum računala“.

irish

S druge, pak, strane ministar javne potrošnje i reformi Brendan Howlin predstavljajući zakon ustvrdio je da je aktualna legislative u osnovi prilagođena korištenju papirnatih arhiva i ovaj novi zakon trebao bi se prilagoditi promjena koje su se ICT-u dogodile u posljednje vrijeme“.

Iako je to sasvim suprotno od onoga što je rekao predstavljajući zakon, Howlinov zakon zapravo dozvoljava državi da se pretvara da računala nikada nisu izumljena i da su svi državni podaci još uvijek samo na papiru.

Churnalism

ctrlvBitka za čitatelje, gledatelje i slušatelje novinarima posljednjih nekoliko godina ostavlja sve manje vremena za razmišljanje i kvalitetan rad. Posljedice su neprovjeravanje vijesti i nekritično preuzimanje informacija iz objava marketinških kuća, nevladinih udruga i političkih organizacija. U nedostatku vremena, etičkih principa ili nepoznavanja pravila novinarske struke u medijima se sve češće pojavljuju vijesti koje su češće prikriveni oglasi nego plod stvarnog novinarskog rada. Jedunderstandnostavnije, a često i lukrativnije, samo kopirati nečije priopćenje za javnost i servirati ga čitateljima, slušateljima, gledateljima. U Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama prepoznali su takve pojave pa je posljednjih nekoliko godina pokrenuto više internetskih stranica koje raskrinkavaju takve medijske proizvode.

Metoda kojom se služe je prilično jednostavno, a uključuje prikupljanje priopćenja i objava za medije te njihovo računalno uspoređivanja s člancima ili prilozima. Tako svi zainmedienkritikteresirani mogu provjeriti je li ono što im se u medijima nudi napisano objektivno i u dobroj vjeri ili je plod nečije marketinške strategije. Također, moguće je otkriti koje su javne izvore novinari koristili pri pisanju članaka te ocijeniti jesu li ti izvori vjerodostojni.

Na stranicama Fundacije Sunlight u vrhu popularnosti pretraga su tekstovi vezani uz medicinska i farmaceutska istraživanja te vijesti vezane za političare. Često rezultati takvih pretraga pokazuju da su mediji priopćenja prenijeli u cijelosti ili u velikom dijelu ili su pak velike dijelove članaka prepisali s Wikipedije. U regiji se takva praksa često naziva “copy-paste” novinarstvom i najčešće je prisutna u poslovnim rubrikama dnevnih listova, ali se može naći i u vijestima iz svijeta jer ovwarning-21dašnji mediji imaju sve manje novca za financiranje inozemnih dopisništava ili plaćanje pretplata na respektabilne agencije. No, čak i kada se preuzimaju vijesti iz respektabilnih agencija poput AP ili Reutersa potrebno im je pristupiti skeptično i profesionalno što pokazuje primjer greškom objavljene vijesti o smrti Georga Sorosa koju je Reuters objavio krajem travnja 2013. godine. Ne samo da su objavili osmrtnicu živom čovjeku (što se događalo i hrvatski medijima) nego su pretraživači pokazali i da su velike dijelove osmrtnice doslovce prepisali iz biografskih tekstova na Wikipediji.

Osnivači prve takve stranice, britanskog Churnalisma, tvrde da im namjera nije samo razotkrivanje loše medijske prakse već im je želja da stranice poput njihove jednom postanu potpuno nepotrebne, tj. da se mediji vrate dobrim profesionalnim standardima.