Vi ste ovdje: Vjetrenjača »

listopad, 2013

Karta potrosnje energije u Velikoj Jabuci

Nije tajna da veliki gradovi poput New Yorka troše puno energije, no ipak je iznenađujuće da središnji Manhattan, sićušni dio tog golemog grada troši više energije nego cijela Kenija.

new-york-city-lights-631

Vijay Modi, profesor strojarstva s Columbije i njegova studentica Bianca Howard pokrenuli su projekt mapiranja potrošnje energije u New Yorku. Modi je za Wall Street Journal izjavio da njihova karta grada procjenjuje godišnju potrošnju energije za svaku javnu zgradu. Privatne zgrade, nažalost, morale su biti isključene iz karte jer su ti podaci povjerljivi. Iako su dvije trećine zgrada u New Yorku privatni stambeni objekti, njihova potrošnja sudjeluje u samo polovici ukupne potrošnje u gradu. Poslovne zgrade, dakle, troše daleko više energije po kvadratnom metru. Karta pokazuje potrošnju svake zgrade podijeljenu na grijanje, hlađenje, električnu energiju i toplu vodu.  Njome se može istraživati grad i pronaći uzorke po kojima zgrade i područja troše energiju.

Svaka zgrada je označena bojom, ovisno o tome koliko energije troši godišnje, pri čemu tamno crvena označava najveću potrošnju, a smeđa najmanju.

ny

Modi kaže da je ideja demistificirati potrošnju energije, ali i dati korisnicima mogućnost da smanje potrošnju i tako uštede značajan novac. Također, izuzetno je korisna za daljnje planiranje grada i energetske infrastrukture. Primjerice, pri gradnji novih zgrada moguće je, u usporedbi sa sličnima već izgrađenima, planirati koliko će područje u kojem su smještene  trošiti više energije nego dotad. Kod već izgrađenih poslovnih zgrada daje najmoprimcima mogućnost da se odluče za zgradu koje troši manje energije i tako uštede na troškovima poslovanja.

Zabranjeno kritiziranje privatnika

Velika Britanija će od 30. listopada biti domaćin summitu Partnerstva za otvorenu vlast.

cameron

Premijer David Cameron ustvrdio je prilikom preuzimanja dužnosti da želi voditi „najotvoreniju i najtransparentniju vladu na svijetu“.

„Kada ljudi uvide prednosti transparentnosti, demokratski poriv za otvorenom vlašću postat će nezaustavljiv“, rekao je Francis Maude iz Cameronovog ureda.

Usprkos tim lijepim željama i hvali, britanski se ministri baš i neće imati čime pohvaliti na samitu. Zapravo, morat će prešutjeti da otvorenu vlast tjeraju s britanskih otoka. Sigurno neće priznati kako njihova koalicija uz suradnju protuliberalnih sudaca isključuje britansku javnost, ponajviše u informacijama o trošenju novca, piše Guardianov Nick Cohen.

britanija

Javne službe su se uvijek povlačile u tamu kada su im na čelo dolazili upravitelji iz privatnih tvrtki. Još otkako su Laburisti 2000. godine donijeli Zakon o slobodi informacija, zastupnici, novinari blogeri, znanstvenici, udruge i zainteresirani građani mogli su dobiti podatke o primjerice zatvorima ili zdravstvenim uslugama. Sve do privatizacije, kada je svaka mogućnost propitivanja nestala.

U osnovi ništa novo se ne događa. No, kvantitativne promjene lako mogu postati i kvalitativne pusti li se da predugo rastu. Razmjeri privatizacije koje ova koalicija dozvoljava vode nas prema novoj i sve tajnovitijoj državi. Ako mislite da se oko toga brinu samo oni zaluđeni politikom, trebali biste znati da je pravo na pristup informacijama razotkrilo policijsko fabriciranje dokaza protiv demonstranata, po život opasne domove umirovljenika te u najmanju ruku nesigurne postupke u nuklearnoj elektrani Sellafield.

khan

Sadiq Khan, glasnogovornik laburističkih zakonodavaca, upozorio je na potrebu da se pravo na pristup informacijama primijeni i na privatne tvrtke koje dobivaju novac iz javnih proračuna. Istražujući smrt Jimmy Mubenge, Angolca koji je umro u avionu dok su ga trojica privatnih čuvara iz kompanije G4S  tjerala iz zemlje, naišao je na probleme u pristupu važnim podacima. Jedan svjedok u istrazi je ustvrdio da je Mubenga zapomagao. „Pomozite, ne mogu disati. Ubijate me“, dok su ga zaštitari silom držali na tlu. Umro je za nekoliko minuta. Porota je zaključila da je to bilo ubojstvo. No, doznalo se i da je kompanija isplaćivala zaštitarima nagrade u gotovini ako su bili posebno uspješni u ušutkavanju svog ljudskog tereta na putu iz zemlje.

Kada je pokušao doznati nešto više o njihovim postupcima iz kompanije su Khanu poručili da se zakon o slobodi informacija na njih ne odnosi i neka se obrati Ministarstvu pravosuđa, koje, naravno nije imalo pojma o tome što ih je on pitao.

Slični se primjeri ponavljaju u svim uslugama i službama koje Cameronova vlada ubrzano privatizira. Privatizacija donosi još jednu opasnost – ukidanja prava na slobodu govora. Britanci imaju dugu povijest slobodnog kritiziranja vlasti, a javnim službenicima zabranjeno je na kritike odgovarati tužbama. Međutim, kao ni pravo na pristup informacijama, taj se princip ne odnosi ne privatne tvrtke. Iako obavljaju javnu djelatnost, financiranu javnim novcem, ne smije ih se kritizirati jer vrlo lako i brzo posežu za tužbama i zastrašuju kritičare dugim i skupim procesima. Pod krinkom reforme zakona o kleveti, inzistiraju na tome da privatne tvrtke moraju biti zaštićene od kritike na kakvu su odavno navikli javni službenici. Kako se privatizacija ubrzava, takvih će zabrana biti sve više.