Vi ste ovdje: Vjetrenjača »

Tag : građani

Participativna politika

Miran i slikovit, Friesland u sjevernoj Njemačkoj mogao bi se činiti kao čudno mjesto za eksperiment u digitalnoj politici. Stanovništvo mu je postarije, širokopojasni internet  nepredvidivo nestalan. Pa ipak, u posljednjih pet mjeseci lokalno stanovništvo šalje svoje prijedloge i preporuke gradskim vijećnicima koristeći internetsku stranicu LiquidFeedback, popularnu platformu Piratske stranke. Neki su stanovnici glasovali za zabranu objavljivanja lokacija policijskih radara i kamera (tvrde da te informacije koriste vozači da bi ih izbjegavali“; drugi, pak, traže više utjecaja na potrošnju u školama. Sönke Klug iz mjesnog vijeća kaže da svakoga tjedna prima telefonske pozive iz velikih i malih gradova u kojima pozivatelji traže savjete za slične projekte, piše Economist.

beppegrillo

Mnogi vjeruju da će ovaj projekt pomoći građanima da više i efikasnije sudjeluju u upravljanju svojim mjestom nego što je to slučaj u klasičnim, posredničkim ili predstavničkim upravama. U početku su zahtjevi za reformama dolazili odozdo, iz baze, no s uspjehom Avaaza i talijanske umrežene stranke Pokret 5 zvijezda, vlade su sve voljnije eksperimentirati s digitalnom demokracijom. U Njemačkoj su političari još 2005. godine pokrenuli jednu od najstarijih stranica za e-peticije, američka „We the People“ je jedna od najuspješnijih, iako trenutno zatvorena zbog već poznatih proračunskih problema, a mali rođaci takvih stranica niču kao gljive poslije kiše. Otkako je „We the People“ pokrenut 2011. godine više od 180 tisuća peticija je na njemu prikupljalo potpise. U Finskoj se o uspješnim e-peticije glasa u parlamentu.

death star

S druge strane američke koje prijeđu prag od 100 tisuća potpisa (do siječnja 2013. godine bio je 25 tisuća) imaju pravo računati samo na odgovor iz Bijele kuće. To je donekle i razumljivo jer 34 tisuće ljudi je potpisalo zahtjev da vlada Baracka Obame započne gradnju Zvijezde smrti. Obamin savjetnik za svemirska pitanja Paul Shawcross odgovorio je da to ne dolazi u obzir jer bi zbog takvog projekta deficit narastao na 850 kvadrilijuna dolara, a i da Zvijezda smrti nije baš najbolje projektirana jer je može uništiti svemirski broj jednosjed.

No, ima i ozbiljnijih prijedloga. Bijela kuća prihvatila je ukidanje zakona koji je zabranjivao vlasnicima mobitela da svoj broj i aparat presele kod drugog operatera čak i kad bi im ugovori istekli.

Kritičari takvih peticija tvrde da one nisu pretjerano ambiciozne. Na digitalnim platformama se prijedlozi rijetko fino podešavaju. „Uspješna politika nije pronalaženje ljudi koji se s vama slažu. Uspješna politika je donošenje teških odluka bez da se ljudi pobiju“, tvrdi Anthony Zacharzewski iz Demsoca, britanskog think-tanka.

Bezazleni i izuzetno korisni podaci

Prateći novosti iz tehnologije, svatko je prije ili kasnije naletio na termin „otvoreni podaci“. U osnovi radi se o podacima koje svatko slobodno može koristiti kako želi, bez ograničenja i kontrole. Uglavnom se radi o podacima koja prikupljaju državna upravna tijela i  otvorenost takvih podataka najčešće proizlazi iz neke od inačica Zakona o pravo na pristup informacijama. Još 1955. godine znanstvena se zajednica složila da bi podaci morali biti objavljivani u strojno čitljivim formatima jer jedino tako se velikoj količini podataka može efikasno dati smisao. Državama je trebalo puno više vremena da shvate nužnost objavljivanja strojno čitljivih podataka, a nekima, unatoč eksploziji IT-a, to još uvijek nije do kraja sjelo.  Prema podacima se ponašaju izuzetno zaštitnički zamišljajući svakojake nesreće koje ih mogu snaći. Takav pristup je u temelju pogrešan – objavljivanjem otvorenih podataka ne otkriva se ništa što bi trebalo biti tajno.  Ne radi se ni o kakvim popisima obavještajaca, tajnim tehnikama praćenja ili potencijalno opasnim znanjima. To su podaci, koji ako ih se pametno upotrijebi,  samo olakšavaju život građanima.

donteat

Jedan od takvih primjera je aplikacija DontEat.at koju je kreirao Max Stoller. Njegova aplikacija kombinira informacije iz baze otvorenih podataka grada New Yorka o kršenju zdravstvenih pravilnika i zakona u ugostiteljskim objektima s geolokacijskom uslugom Foursquare. Jednostavno, u prolazu vam njegova aplikacija kaže koliko je ili je li uopće sigurno jesti u restoranu pokraj kojeg prolazite. Kada je svoju aplikaciju, koja je pohvaljena na natjecanju u izradi aplikacija koje koriste otvorene podatke New Yorka, želio proširiti i na druge gradove, Stoller se našao pred uobičajenim problemom  – različiti gradovi podatke čuvaju u različitim formatima ili prikupljaju i objavljuju različite vrste podataka pa ih je gotovo nemoguće ujediniti. Podaci su tu, otvoreni su, ali još nisu postali „pametni podaci“.

dirtykitchen

U osnovi se o takvim, benignim, ali izuzetno korisnim informacijama radi. Naravno da se najviše buke diže oko podataka o potrošnji proračunskog novca ili potragom za korupcijskim matricama u podacima javnih službi. No i ovakva aplikacija može u tome pomoći. Dovoljno je da se netko zapita: “Pa kako je taj restoran još uvijek otvoren nakon što je u njemu zabilježeno toliko prekršaja?“.

Digitalni građanin

Nedavno je jedan moj prijatelj, poput  tisuća hrvatskih građana, uzeo slobodan dan na poslu da bi na vrijeme izvadio novu osobnu iskaznicu. Požurio je u policiju, iako mu osobna iskaznica vrijedi još mjesec dana, prestrašen pričama o brutalnim kaznama za one koji na vrijeme ne podnesu zahtjev za novi dokument, a i nije bio siguran kada će opet moći dobiti slobodan dan. Dva – tri sata čekanja u redu kratio je prčkajući po svom smartphoneu, dopisujući se, čitajući vijesti, prenoseći zgode iz dugačkog reda pred šalterom. Spravica kakvu ima sve više ljudi u džepu, pomogla mu je da skrati dosadu čekanja, ali mogla je i puno bolje poslužiti. Mogao je, da se netko u državnoj upravi sjetio takvog rješenja, pomoću jednostavne aplikacije od kuće ili s posla uzeti svoj broj, doznati koliko ljudi stoji u redu ispred njega i dobiti okvirno vrijeme u kojem se treba pojaviti pred šalterom. Sate provedene cupkajući u redu i prisluškujući tuđe razgovore kojima nas je zabavljao na Facebooku mogao je i korisnije provesti.

Guzva u Petrinjskoj 180411

„Nema sumnje da su, s usponom mobilnih tehnologija i društvenih medija, današnji potrošači utjecajniji nego ikada prije“, piše Bill D’Arcy u članku. Uspon digitalnog građanina ukazuje na nove mogućnosti za lokalnu upravu. U sljedeće tri godine udio pametnih telefona doseći će 90 posto, a s ulaskom 4G tehnologije taj udio će doseći svoj maksimum. U privatnom sektoru ova evolucija potiče promjenu odnosa u korist potrošača koji postaju sve moćniji. No, što se događa u javnom sektoru? U grdoj ekonomskoj situaciji, Vlada traži nove načine da smanji deficit. Lokalne su vlasti pod sve većim pritiskom da srežu troškove, ali uz taj pritisak idu i sve glasniji zahtjevi za što boljim uslugama, piše D’Arcy o Britaniji, ali zvuči poznato i u Hrvatskoj.

U Velikoj Britaniji gotovo 80 posto ljudi u džepu nosi umreženu spravu i naviknuti su da usluge dobiju odmah. U Hrvatskoj taj je broj značajno niži i iznosi oko 45 posto, ali je ipak dovoljno velik da se iskustva mogu primijeniti. Jednake zahtjeve imaju i prema privatnom i prema javnom sektoru. Četiri šanse, tvrdi D’Arcy proizlaze iz ovakvih zahtjeva.

citizen1

Prvo, puno je načina na koji lokalne vlasti mogu uključiti građane u proces odlučivanja, ali i doznati o njihovim navikama, željama, potrebama. Vijeće londonskog Islingtona, primjerice, koristi Twitter da uključi građane u sve nove projekte. Zahvaljujući njihovim odgovorima pruža im bolju uslugu od prikupljanja smeća do novih sportskih objekata.

Drugo, mogu smisliti nove načine za poboljšanje usluga koje već nude. Zamislite samo, piše D’Arcy, da se umjesto da stanete u red pred šalterom pridružite virtualnom redu preko svojeg pametnog telefona, a vrijeme umjesto u čekanju provedete na neki bolji način. Poznato?

Treće, digitalne tehnologije nude alate i za borbu s većim društvenim problemima. Gradsko vijeće Readinga, pitoresknog gradića u blizini Londona,  kreiralo je aplikaciju koja pomaže mladima u potrazi za poslom i obrazovanjem.

Na koncu, pružanje usluga novim tehnologijama puno je jeftinije. Studija iz 2012. godine pokazuje da  prosječna cijena pružanja obične usluge poput ispunjavanja formulara na webu iznosi 15 penija, pametnim telefonom a 2, 83 funte, a na šalteru 8,62 funte.

Netko iz hrvatske Vlade je proteklih dana rekao da država mora štedjeti? Evo prilike i preporuke!