Vi ste ovdje: Vjetrenjača »

Tag : lokalna vlast

Digitalni građanin

Nedavno je jedan moj prijatelj, poput  tisuća hrvatskih građana, uzeo slobodan dan na poslu da bi na vrijeme izvadio novu osobnu iskaznicu. Požurio je u policiju, iako mu osobna iskaznica vrijedi još mjesec dana, prestrašen pričama o brutalnim kaznama za one koji na vrijeme ne podnesu zahtjev za novi dokument, a i nije bio siguran kada će opet moći dobiti slobodan dan. Dva – tri sata čekanja u redu kratio je prčkajući po svom smartphoneu, dopisujući se, čitajući vijesti, prenoseći zgode iz dugačkog reda pred šalterom. Spravica kakvu ima sve više ljudi u džepu, pomogla mu je da skrati dosadu čekanja, ali mogla je i puno bolje poslužiti. Mogao je, da se netko u državnoj upravi sjetio takvog rješenja, pomoću jednostavne aplikacije od kuće ili s posla uzeti svoj broj, doznati koliko ljudi stoji u redu ispred njega i dobiti okvirno vrijeme u kojem se treba pojaviti pred šalterom. Sate provedene cupkajući u redu i prisluškujući tuđe razgovore kojima nas je zabavljao na Facebooku mogao je i korisnije provesti.

Guzva u Petrinjskoj 180411

„Nema sumnje da su, s usponom mobilnih tehnologija i društvenih medija, današnji potrošači utjecajniji nego ikada prije“, piše Bill D’Arcy u članku. Uspon digitalnog građanina ukazuje na nove mogućnosti za lokalnu upravu. U sljedeće tri godine udio pametnih telefona doseći će 90 posto, a s ulaskom 4G tehnologije taj udio će doseći svoj maksimum. U privatnom sektoru ova evolucija potiče promjenu odnosa u korist potrošača koji postaju sve moćniji. No, što se događa u javnom sektoru? U grdoj ekonomskoj situaciji, Vlada traži nove načine da smanji deficit. Lokalne su vlasti pod sve većim pritiskom da srežu troškove, ali uz taj pritisak idu i sve glasniji zahtjevi za što boljim uslugama, piše D’Arcy o Britaniji, ali zvuči poznato i u Hrvatskoj.

U Velikoj Britaniji gotovo 80 posto ljudi u džepu nosi umreženu spravu i naviknuti su da usluge dobiju odmah. U Hrvatskoj taj je broj značajno niži i iznosi oko 45 posto, ali je ipak dovoljno velik da se iskustva mogu primijeniti. Jednake zahtjeve imaju i prema privatnom i prema javnom sektoru. Četiri šanse, tvrdi D’Arcy proizlaze iz ovakvih zahtjeva.

citizen1

Prvo, puno je načina na koji lokalne vlasti mogu uključiti građane u proces odlučivanja, ali i doznati o njihovim navikama, željama, potrebama. Vijeće londonskog Islingtona, primjerice, koristi Twitter da uključi građane u sve nove projekte. Zahvaljujući njihovim odgovorima pruža im bolju uslugu od prikupljanja smeća do novih sportskih objekata.

Drugo, mogu smisliti nove načine za poboljšanje usluga koje već nude. Zamislite samo, piše D’Arcy, da se umjesto da stanete u red pred šalterom pridružite virtualnom redu preko svojeg pametnog telefona, a vrijeme umjesto u čekanju provedete na neki bolji način. Poznato?

Treće, digitalne tehnologije nude alate i za borbu s većim društvenim problemima. Gradsko vijeće Readinga, pitoresknog gradića u blizini Londona,  kreiralo je aplikaciju koja pomaže mladima u potrazi za poslom i obrazovanjem.

Na koncu, pružanje usluga novim tehnologijama puno je jeftinije. Studija iz 2012. godine pokazuje da  prosječna cijena pružanja obične usluge poput ispunjavanja formulara na webu iznosi 15 penija, pametnim telefonom a 2, 83 funte, a na šalteru 8,62 funte.

Netko iz hrvatske Vlade je proteklih dana rekao da država mora štedjeti? Evo prilike i preporuke!