Vi ste ovdje: Vjetrenjača »

Author : snevescanin

Digitalni građanin

Nedavno je jedan moj prijatelj, poput  tisuća hrvatskih građana, uzeo slobodan dan na poslu da bi na vrijeme izvadio novu osobnu iskaznicu. Požurio je u policiju, iako mu osobna iskaznica vrijedi još mjesec dana, prestrašen pričama o brutalnim kaznama za one koji na vrijeme ne podnesu zahtjev za novi dokument, a i nije bio siguran kada će opet moći dobiti slobodan dan. Dva – tri sata čekanja u redu kratio je prčkajući po svom smartphoneu, dopisujući se, čitajući vijesti, prenoseći zgode iz dugačkog reda pred šalterom. Spravica kakvu ima sve više ljudi u džepu, pomogla mu je da skrati dosadu čekanja, ali mogla je i puno bolje poslužiti. Mogao je, da se netko u državnoj upravi sjetio takvog rješenja, pomoću jednostavne aplikacije od kuće ili s posla uzeti svoj broj, doznati koliko ljudi stoji u redu ispred njega i dobiti okvirno vrijeme u kojem se treba pojaviti pred šalterom. Sate provedene cupkajući u redu i prisluškujući tuđe razgovore kojima nas je zabavljao na Facebooku mogao je i korisnije provesti.

Guzva u Petrinjskoj 180411

„Nema sumnje da su, s usponom mobilnih tehnologija i društvenih medija, današnji potrošači utjecajniji nego ikada prije“, piše Bill D’Arcy u članku. Uspon digitalnog građanina ukazuje na nove mogućnosti za lokalnu upravu. U sljedeće tri godine udio pametnih telefona doseći će 90 posto, a s ulaskom 4G tehnologije taj udio će doseći svoj maksimum. U privatnom sektoru ova evolucija potiče promjenu odnosa u korist potrošača koji postaju sve moćniji. No, što se događa u javnom sektoru? U grdoj ekonomskoj situaciji, Vlada traži nove načine da smanji deficit. Lokalne su vlasti pod sve većim pritiskom da srežu troškove, ali uz taj pritisak idu i sve glasniji zahtjevi za što boljim uslugama, piše D’Arcy o Britaniji, ali zvuči poznato i u Hrvatskoj.

U Velikoj Britaniji gotovo 80 posto ljudi u džepu nosi umreženu spravu i naviknuti su da usluge dobiju odmah. U Hrvatskoj taj je broj značajno niži i iznosi oko 45 posto, ali je ipak dovoljno velik da se iskustva mogu primijeniti. Jednake zahtjeve imaju i prema privatnom i prema javnom sektoru. Četiri šanse, tvrdi D’Arcy proizlaze iz ovakvih zahtjeva.

citizen1

Prvo, puno je načina na koji lokalne vlasti mogu uključiti građane u proces odlučivanja, ali i doznati o njihovim navikama, željama, potrebama. Vijeće londonskog Islingtona, primjerice, koristi Twitter da uključi građane u sve nove projekte. Zahvaljujući njihovim odgovorima pruža im bolju uslugu od prikupljanja smeća do novih sportskih objekata.

Drugo, mogu smisliti nove načine za poboljšanje usluga koje već nude. Zamislite samo, piše D’Arcy, da se umjesto da stanete u red pred šalterom pridružite virtualnom redu preko svojeg pametnog telefona, a vrijeme umjesto u čekanju provedete na neki bolji način. Poznato?

Treće, digitalne tehnologije nude alate i za borbu s većim društvenim problemima. Gradsko vijeće Readinga, pitoresknog gradića u blizini Londona,  kreiralo je aplikaciju koja pomaže mladima u potrazi za poslom i obrazovanjem.

Na koncu, pružanje usluga novim tehnologijama puno je jeftinije. Studija iz 2012. godine pokazuje da  prosječna cijena pružanja obične usluge poput ispunjavanja formulara na webu iznosi 15 penija, pametnim telefonom a 2, 83 funte, a na šalteru 8,62 funte.

Netko iz hrvatske Vlade je proteklih dana rekao da država mora štedjeti? Evo prilike i preporuke!

 

Podacima protiv začepljene kanalizacije

Bio je to slučaj za Sherlocka Holmesa digitalne ere, piše New York Times. Prošle jeseni njujorški Odjel za zaštitu prirode namjeravao se obračunati s restoranima koji ilegalno bacaju otpadno ulje u kanalizaciju. Skrutnuto ulje odgovorno je, tvrde u Odjelu, za više od polovine začepljenja u sustavu odvoda otpadnih voda. No, kako pronaći počinitelje, a da ne potroše tisuće radnih sati šetajući inspektore u nadi da će na djelu uhvatiti krivce?

geek

Na scenu je tada stupio gradski Ured za strateško planiranje, ne onakav kakav Zagreb ima već godinama i koji se bavi mešetarenjem zemljištima i sanjarenjem o skupim stadionima i još skupljim obilaznicama na sljemenskim obroncima, nego mali ali odabrani odred stručnjaka, od milja nazvanih „štreberska četa“ kojima gradonačelnik Michael Bloomberg povjerava najteže zadatke. Umjesto da prate radnike restorana Bloombergovi su štreberi zaronili u podatke kojima raspolaže gradska uprava i otkrili da restorani moraju imati ugovor s tvrtkama ovlaštenim za odvoz otpadnog ulja. S par jednostavnih računskih operacija i usporedbi računa otkrili su koji restorani ne plaćaju odvoz nego ulje izlijevaju u kanalizaciju. Inspektorima su isporučili listu sumnjivaca, a ovi su proveli akciju i pohvatali počinitelje. Strašni slučaj mašću začepljene kanalizacije bio je riješen, a da se detektivi nisu ni makli iz ureda i koristili su samo javno dostupne podatke.

evolution-geekTo je samo jedan od slučajeva u kojima je Ured za strateško planiranje iskoristio baze podataka koje su im na raspolaganju ne bi li riješio gradske probleme. Godišnje troše zanemarivu sumu od milijun dolara, a među njihovim trofejima su dućani koji prodaju lažne ili krijumčarene cigarete, čišćenje srušenih stabala nakon uragana Sandy, i efikasniji rad inspektora za sigurnost zgrada.

„Kad razmišljam o našem Uredu nazivam nas Ekipa koja rješava stvari. Mi zapravo samo koristimo ogromne količine podataka i tražimo načine kako ih upotrijebiti“, kaže šef  Ureda Dan Flowers. Kakvim podacima barataju najbolje pokazuje da se u njujorškim bazama kriju informacije o kotlovima za grijanje svake zgrade, protupožarnim sustavima, broju srčanih udara unutar zgrada, prigovorima na pojavu žohara i sličnih štetočina, broju korisnika javnog prijevoza, uspjehu djece na testovima…

NYC-Taxi-Jason-Smith-1897

Ured dnevno obradi oko jednog terabajta podataka, što je otprilike ekvivalent 143 milijuna isprintanih stranica teksta, a zadatak im je od te šume napraviti razumljivu i korisnu informaciju. Među njihovim uspjesima je i donošenje Lokalnog zakona 11, jednog od najprogresivnijih zakona o javnim informacijama u SAD-u i pokretanje Open Data Portala na kojem se mogu naći stotine baza podataka koje olakšavaju život stanovnicima megalopolisa, ali i nude nove poslovne prilike. Svake godine organiziraju Big Apps Competition, natjecanje kojim stimuliraju programere da na najbolji način iskoriste njihove podatke i da smisle najkorisniju aplikaciju za stanovnike grada. Nagradni fond iznosi 150 tisuća dolara od čega pobjedniku pripada 60 tisuća.

Baza podataka korporativnog svijeta

Proteklog ljeta, Ministarstvo pravosuđa na neko je vrijeme efikasno blokiralo pristup sudskom registru trgovačkih sudova, tražeći da korisnici na svoja računala instaliraju certifikate. Prošle godine pak, namjeravali su potpuno ukinuti pristup zemljišnim knjigama putem interneta.

Opendata

Očito je da država ima problem s javnošću svojih velikih baza podataka i da ne zna što bi s njima napravila. Jedino što birokraciji pada na um su zabrane jer se vodi motom „ako ne znamo što s tim, najbolje je zabraniti“. Oba registra su izuzetno vrijedna, i uz male nadogradnje mogli bi postati vrlo profitabilne baze podataka, a kao antikorupcijski alati su nezamjenjivi. I dok se kod nas smišljaju zabrane, OpenCorporates stvara bazu tvrtki  iz cijeloga svijeta.

Kada su započeli, u svojoj bazi imali su samo tri milijuna tvrtki, a danas barataju podacima o 77 milijuna trgovačkih društava iz 55 zemalja svijeta. Svakoj od njih dodijelili su jedinstveni URL na kojem se mogu pronaći podaci o toj kompaniji. Kada bi se samo time bavili, to baš i ne bi bilo senzacionalno, iako je zbog samih brojki impresivno, ali ova  tvrtka, s kojom na projektima surađuje i Vjetrenjača, povezuje tvrtke s njihovim tvrtkama kćerima te tvrtke istih vlasnika u različitim državama otkrivajući tako mrežu vlasništva, utjecaja i pokušaja izbjegavanja poreza na globalnoj razini.

opencorporates-barclays-map

„OpenCorporates je važan alat za novinare, dioničare te za provjeru boniteta. Koristan je i za odvjetnike u potrazi za sukobom interesa“, kaže Chris Taggart, izvršni direktor OpenCorporatesa. Njihova analiza bankarskog sustava, u koju su uključeni i divovi poput CitiGroupa, Bank of America i Goldman Sachsa pokazuje bankarske prakse prikrivanja vlasništva koje se  u nekim slučajevima skrivalo u čak 14 nivoa. S rastom količine podataka u njihovoj bazi, u OpenCorporatesu vjeruju da će rasti i pritisak na vlasnike kompanija da počnu poslovati transparentnije.

OpenCorporates_02

Podaci koje prikuplja OpenCorporates su besplatni za fizičke osobe, a oni koji ih žele koristiti u komercijalne tvrtke moraju platiti licencu.

Amerikanci uspjeli doznati kako obavještajci tumače Patriotski zakon

2

 

Direktor američke obavještajne zajednice,  James Clapper, pustio je u javnost stotine stranica dotad tajnih dokumenata o vladinoj interpretaciji Patriotskog zakona i načinima na koje je Nacionalna sigurnosna agencija koristila i prikupljala podatke o telefonskim razgovorima američkih državljanja. Na objavu ga je prisilila odluka suda u parnici koju je na temelju Zakona o slobodi informacija pokrenula Fundacija Elektronska Granica (EFF).

 

Dokumenti su dostupni na tumblr mikroblogu Ureda Direktora Nacionalne obavještajne zajednice i vrijedi ponoviti da je riječ o dokumentima koji objašnjavaju kako obavještajne službe tumače zakon što je donedavno, gotovo 12 godina, bila strogo čuvana tajna.

Službeno, američki obavještajci tvrde da su dokumente objavili jer im je tako naredio predsjednik Barack Obama u želji da djelovanje NSA učini transparentnijim. U EFF-u, pak, tvrde da su to napravili tek nakon sudske presude, odnosno suđenja koje je potrajalo pune dvije godine. Dok Edward Snowden nije objavio tajne prakse obavještajaca administracije se, tvrde u EFF-u, rukama i nogama borila protiv ne samo objave dokumenata, nego nisu željeli ni otkriti koliko tih dokumenata uopće ima. I sam njihov broj proglasili su najstrože čuvanom tajnom. Svoj stav o zabrani pristupa dokumentima, koje su na koncu ipak morali objaviti, branili su tvrdnjom da bi oni „predstavljali ozbiljnu i iznimno tešku opasnost za nacionalnu sigurnost SAD-a“.

1.

No, sud je ipak popustio pred zahtjevom da građani imaju pravo znati kako vlada tumači zakon te da je to znanje vitalno za održanje demokracije. Uz to  sud je ocijenio da NSA nije imala „suvisle i objašnjive razloge“ za veliku većinu od 17 tisuća telefonskih brojeva koje je držala pod konstantnim nadzorom. Takva sudska odluka i ne čudi jer su iz NSA-e priopćili da sudu i nisu mogli objasniti razloge za nadzor tih brojeva jer nitko u samoj agenciji „u potpunosti ne razumije kako sustav nadzora radi“. Tužbu protiv NSA-e potpomogao je i James Sensenbrenner, republikanac koji je za administraciju Obaminog prethodnika Georga Busha i kreirao sporni Patriotski zakon.

Nikada mi nije bila namjera da se zakon koristi na ovakav način“, ustvrdio je.

3

Krajem kolovoza, pak, senatorica Dianne Feinstein, predsjednica Obavještajnog odbora, otkrila je da su zaposlenici NSA-e špijunirali vlastite supružnike koristeći se resursima agencije te da je u posljednjih godinu dana NSA prekršila pravila o privatnosti u nešto manje od 3000 slučajeva. Na sreću utvrdilo se da je većina tih prekršaja bila nenamjerna.

 

Irska vlada „ukida“ računala

Najavljujući novi Zakon o slobodi informacija, irska vlada je obećala donijeti nešto primjereno računalnoj eri. No, čini se da su u donošenju zakona poprilično pobrkali ere, piše BoingBoing.

irska

Novi zakon kaže: „ Tijelo zaduženo za provedbu Zakona o slobodi informacija će poduzeti sve razumne korake u potrazi za traženim podacima, pri čemu se razumnim smatraju koraci isti kakvi bi bili razumni da podaci postoje u papirnatom formatu“.

Dakle, za vladu  će zahtjev za informacijama biti razuman ako ih je lako dobaviti iz ormara zatrpanog papirima. Ako, pak, informacije treba izvući iz računalne baze nikada ih neće morati dostaviti tražitelju. Ako ne žele da neki podatak ikada postane javan moraju ga samo držati u računalo, tamo gdje se u 21. stoljeću gotovo svi podaci ionako nalaze, i nikada ne otisnuti njegovu kopiju na papir.

Kako kaže Simon McGarr, odvjetnik i aktivist, koji je u Irskoj vodio kampanju protiv SOPA-e: „Vlada želi poništiti izum računala“.

irish

S druge, pak, strane ministar javne potrošnje i reformi Brendan Howlin predstavljajući zakon ustvrdio je da je aktualna legislative u osnovi prilagođena korištenju papirnatih arhiva i ovaj novi zakon trebao bi se prilagoditi promjena koje su se ICT-u dogodile u posljednje vrijeme“.

Iako je to sasvim suprotno od onoga što je rekao predstavljajući zakon, Howlinov zakon zapravo dozvoljava državi da se pretvara da računala nikada nisu izumljena i da su svi državni podaci još uvijek samo na papiru.

Churnalism

ctrlvBitka za čitatelje, gledatelje i slušatelje novinarima posljednjih nekoliko godina ostavlja sve manje vremena za razmišljanje i kvalitetan rad. Posljedice su neprovjeravanje vijesti i nekritično preuzimanje informacija iz objava marketinških kuća, nevladinih udruga i političkih organizacija. U nedostatku vremena, etičkih principa ili nepoznavanja pravila novinarske struke u medijima se sve češće pojavljuju vijesti koje su češće prikriveni oglasi nego plod stvarnog novinarskog rada. Jedunderstandnostavnije, a često i lukrativnije, samo kopirati nečije priopćenje za javnost i servirati ga čitateljima, slušateljima, gledateljima. U Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama prepoznali su takve pojave pa je posljednjih nekoliko godina pokrenuto više internetskih stranica koje raskrinkavaju takve medijske proizvode.

Metoda kojom se služe je prilično jednostavno, a uključuje prikupljanje priopćenja i objava za medije te njihovo računalno uspoređivanja s člancima ili prilozima. Tako svi zainmedienkritikteresirani mogu provjeriti je li ono što im se u medijima nudi napisano objektivno i u dobroj vjeri ili je plod nečije marketinške strategije. Također, moguće je otkriti koje su javne izvore novinari koristili pri pisanju članaka te ocijeniti jesu li ti izvori vjerodostojni.

Na stranicama Fundacije Sunlight u vrhu popularnosti pretraga su tekstovi vezani uz medicinska i farmaceutska istraživanja te vijesti vezane za političare. Često rezultati takvih pretraga pokazuju da su mediji priopćenja prenijeli u cijelosti ili u velikom dijelu ili su pak velike dijelove članaka prepisali s Wikipedije. U regiji se takva praksa često naziva “copy-paste” novinarstvom i najčešće je prisutna u poslovnim rubrikama dnevnih listova, ali se može naći i u vijestima iz svijeta jer ovwarning-21dašnji mediji imaju sve manje novca za financiranje inozemnih dopisništava ili plaćanje pretplata na respektabilne agencije. No, čak i kada se preuzimaju vijesti iz respektabilnih agencija poput AP ili Reutersa potrebno im je pristupiti skeptično i profesionalno što pokazuje primjer greškom objavljene vijesti o smrti Georga Sorosa koju je Reuters objavio krajem travnja 2013. godine. Ne samo da su objavili osmrtnicu živom čovjeku (što se događalo i hrvatski medijima) nego su pretraživači pokazali i da su velike dijelove osmrtnice doslovce prepisali iz biografskih tekstova na Wikipediji.

Osnivači prve takve stranice, britanskog Churnalisma, tvrde da im namjera nije samo razotkrivanje loše medijske prakse već im je želja da stranice poput njihove jednom postanu potpuno nepotrebne, tj. da se mediji vrate dobrim profesionalnim standardima.

Obama izdao Izvršnu naredbu o objavi podataka

634780309914819695_obama-exec-order-2Bijela kuća izdala je, proteklog 24. svibnja 2013., izvršnu naredbu predsjednika Baracka Obame prema kojoj svi podaci u informacijskim sustavima vladinih agencija od sada moraju biti svima dostupni za preuzimanje i korištenje.

Dužnosnici kažu da će to stvoriti nove mogućnosti za poduzetnike u cijeloj zemlji.

“Vlada sjedi na pravom blagu podataka” izjavio je glasnogovornik Bijele kuće Steven Van Roekel na konferencijskom pozivu s izvjestiteljima.

“Većina naših podataka sada je zaključana u papirima, kontroliranim sustavima i slično. Na tragu ovog propisa vladine agencije će, u sklopu modernizacije postojećih sustava, morati sve svoje podatke kreirati tako da budu otvoreni i strojno čitljivi”.

Proteklih godina, tvrdi Van Roekel, pokrenute su stotine tvrtki i otvoreno tisuće radnih mjesta baziranih samo na vladinim podacima. Ova nova direktiva će, također, dati poticaj transparentnosti, rekao je Van Roekel.

“Vjerujemo da će ovo biti prilika za veću transparentnost i učinkovitost vlade kao i poticaj gospodarstvu”, rekao je novinarima.

Izvršna naredba određuje da će “po defaultu” vladini informacijski kapaciteti koji će od ovog trenutka biti objavljivani ili modernizirani morati biti “otvoreni i strojno čitljivi” s izuzetkom onih koji sadrže “osobne, povjerljive i podatke koji se tiču nacionalne sigurnosti”. Uz ovu naredbu priložen je i memorandum Ureda za upravljanje i proračun koji od državnih agencija zahtijeva da održavaju “inventar podataka” – listu svih baza podataka – i na temelju njega – objave sve podatke koje smiju.

Odluka je objavljena na Git Hubu, mreži za projekte otvorenog koda, i svi zainteresirani iz tehnološkog svijeta, kao i iz vlade, već predlažu promjene.

Citirajući novu bazu podataka naplata u zdravstvu, Van Roekel je ustvrdio da će ove baze podataka stvoriti nove mogućnosti za sve tvrtke koje znaju i mogu pretvoriti velike količine podataka u vrijedne tržišne informacije. Kupci nekretnina, na primjer, mogli bi profitirati jer će im biti dostupni podaci o stopi kriminala u susjedstvu, dostupnosti širokopojasnog interneta, prosječnoj cijeni i količini utrošene energije…

Savezni dužnosnici još uvijek nisu komentirali Van Roekelovu tvrdnju o stotinama tvrtki i tisućama radnih mjesta stvorenih uz pomoć oslobođenih vladinih podataka ali su obećali to učiniti u najkraćem roku. Iako Bijela kuća nije objavila za koje dijelove tržišta smatra da će najviše profitirati, dužnosnici se nadaju da će podaci biti korisni u što većem broju djelatnosti. U memorandumu stoji da će “agencije postati otvorenije u okvirima zakona, ali da će i poštivati sva pravila o zaštiti privatnosti, povjerljivosti i sigurnosti”.

Kao pomoć u ostvarenju ove naredbe Ured za upravu i proračun te Ured za znanost i tehnologiju pokrenuli su Projekt slobodnih podataka mrežnu riznicu i naputaka.  Projekt uključuje više alata poput softvera za uspoređivanje podataka u uobičajenim bazama podataka ili u CSV formatu.

Agencijama je zadan rok od šest mjeseci u kojima će morati revidirati svoje protokole i stvoriti javne liste svih dostupnih baza podataka. Po isteku tog roka svi novi podaci u njima morat će biti javno dostupni.

Aktivisti zainteresirani za transparentnost i otvorenu upravu još uvijek diskutiraju koliko će im ovaj projekt biti koristan.

Josh Tauber, tvorac GovTracka još uvijek najboljeg mjesta za praćenje rada Kongresa, je na svom blogu ustvrdio da je zabrinut jer Bijela kuća u dokumentu upotrebljava pojam “open license” koji ima različito značenjopen datae od “public domain”. Pod pojmom “open license” mogla bi se kriti mogućnost daljnjeg onemogućavanja i korištenja podataka.

“Po definiciji “public domain” se odriče autorskih i drugih prava dok po “open licensu” ta prava i ograničenja po njima i dalje postoje.”, napisao je. “Proglas CCO(o intelektualnom vlasništvu stvoren u Creative Commonsu) već je uspješno iskorišten u Distriktu Columbija za odricanje  od autorskih prava nad podacima koji sadrže njihov kod.” Štoviše, dodaje citirajući Dereka Willisa iz New York Timesa, vlada je zadužila agencije da stvore mozaik od podataka, tj. onemoguće da preklopljene baze otriju osobne podatke ili ugroze nacionalnu sigurnost. To je potencijalno preširoko tumačenje koje bi upravi moglo otvoriti mogućnost da pod krinkom nacionalne sigurnosti  prikriju sigurnost svojih vlastitih poslova odnosno blokiraju uvid u ono što zaista rade.

Iako je Obama potvrdio da mu je Zakon o slobodnom pristupu informacijama jedan od prioriteta aktivisti još uvijek kritiziraju savezne dužnosnike jer odgovorajaju samo 55 do 60 posto zahtjeva za pristup informacijama. Smatraju da još uvijek nije jasno hoće li ova izvršna naredba zaista potaknuti transparentnost vlade. Na njihove tvrdnje dužnosnici još uvijek nisu odgovorili.

John Wonderlich iz Fundacije Sunlight oduševljen je što je Bijela kuća prihvatila otvorenost kao princip, ali ipak ima neke primjedbe:

Prisiljavanje agencija da objave popise svih svojih podataka bit će velik izazov iako je u pitanju Izvršna naredba. Koristit će primjedbe poput troškova, privatnosti i sigurnosti  da opravdaju ne objavljivanje ne samo baza podataka nego čak i samih njihovih opisa. Bit će to velika borba i jedva čekamo da se uključimo u nju. Bez ove Izvršne naredbe i civilnog nadzora preveliki broj agencija i dalje bi zadržavao kontrolu nad podacima. Zbog toga i nadalje novinari, ali i oni koji donose odluke, ne bi imali dovoljan uvid u sve ono što agencije imaju i što bi mogle objaviti.

“Široki pregled svih baza podataka je značajan i prilično agresivan potez”, ustvrdio je Wonderlich.

Na koncu jedan od većih aktivističkih prigovora je da dosad nisu mogli ni zatražiti podatke dok nisu znali što se u njima zaista nalazi. To bi se uskoro trebalo promijeniti.

Proračunski kalkulator u medijima

Naš projekt http://proracunskikalkulator.com popratili su mnogobrojni mediji i web stranice u Hrvatskoj, između ostalih:

Isto tako, spomenuti smo i u nekim stranim medijima:

Vizualizacija državnog proračuna u medijima

Grafička vizualizacija državnog proračuna prvi je projekt udruge Vjetrenjača kojeg smo predstavili u dnevniku NovaTV-a.

I u dnevniku RTL-a:

Popratili su nas i mnogobrojni mediji u Hrvatskoj, između ostalih:

Također, spomenuti smo i u nekim stranim medijima: